Jesam li prestar ili prestara za balanse na rukama? Početak u 40-ima

Ovo pitanje čujem stalno. Jesam li prestara? Preteška? Previše ukočena? Jesam li počela prekasno? Iza svih stoji isti strah: da su balansi na rukama za mlada, savitljiva tijela, a svi ostali mogu samo gledati.

Po mom iskustvu, jedine prave prepreke su ograničavajuća uvjerenja i nedosljednost. A i jedno i drugo se može trenirati.

Što godine mijenjaju, a što ne

Godine su jedna od stvari koje oblikuju tvoju početnu točku, uz dosadašnje iskustvo, snagu i to koliko često vježbaš. Mogu utjecati na to koliko brzo gradiš snagu i opseg pokreta i koliko ti oporavka treba između treninga. To vrijedi poštovati.

Ono što godine ne mijenjaju jest priroda balansa na rukama. To su vještine, a svaka se vještina uči korak po korak, najbrže uz individualne povratne informacije. Nitko se nije rodio znajući balansirati na rukama.

Balansi na rukama su vještine, ne trikovi

Najbolje kod balansa na rukama je to što se svi vrte oko sličnih principa. Zato ih ima smisla vježbati zajedno: počneš razumijevati mehaniku ispod njih. Grade snagu, ali traže i aktivnu fleksibilnost i koordinaciju, a one se razvijaju kroz eksperimentiranje, rješavanje problema i igru.

To je dobra vijest u bilo kojoj dobi. Za početak ti ne treba ekstremna snaga ni fleksibilnost. Treba ti pravi redoslijed.

Odakle krenuti

Tvoji prvi balansi. U mom srednjem tečaju prvi su tuck stoj na glavi i vrana. Oba grade balans, snagu i koordinaciju i oba te uče osnovnu mehaniku koju ćeš kasnije koristiti. Ako imaš ozljedu vrata, preskoči stojeve na glavi.

Nauči kako pasti. Strah od pada ljude koči više od slabosti. Tijelo ima svoje mehanizme da se spasi, a dio prakse je postati ih svjestan i koristiti ih svjesno. Nauči izlaske prije nego što loviš balans.

Progresije, ne pokušaji. Pronađemo što nedostaje, izgradimo to pravim redom i uklonimo strah sigurnim izlascima i jasnim progresijama. Bacanje u puni položaj iznova i iznova uči te samo padati.

Kontinuitet ispred intenziteta. Kratka praksa nekoliko puta tjedno odvest će te dalje od jednog iscrpljujućeg treninga.

Ako imaš ozljedu ili zdravstveno stanje, kreni od tog razgovora. Kad radim s nekim individualno, program prilagođavam ozljedama i boli, i iskreno ću ti reći ako prvo trebaš otići liječniku ili fizioterapeutu.

Dani kad ne ide

Balansi na rukama su jako zabavni, ali znaju i frustrirati, jer ne uspiju uvijek iz prvog pokušaja. Ponekad imaš osjećaj da ih već znaš, a onda dođe dan kad ih jednostavno ne možeš. To je dio puta. Tijelo i um mijenjaju se iz dana u dan, a praksa je tu da ti pomogne promatrati ono što jest, bez osuđivanja i sa strpljenjem.

Ovi položaji traže prisutnost i pozivaju te da se suočiš sa svojim strahovima. To se često prelije i u svakodnevni život. Kod klijenata koji kreću od samog početka često vidim da najveća promjena ide daleko iznad onoga što se vidi na fotografiji: više hrabrosti, mira i samopouzdanja.

Dakle, ne, nisi prestar ni prestara. Pitanje je samo odakle kreneš i hoćeš li nastaviti dolaziti na prostirku.

Napisala Sofia Sherocka